Fotograf Kristian Macinić (34) se, kako sam kaže, oduvijek financira svim vidovima umjetnosti i kreativnim izražavanjem samoga sebe.
Njegova prva faza umjetničkog stvaralaštva posvećena je glazbi. U toj fazi, Kristian je ostvario više od 30 autorskih skladbi na dva studijska albuma te je, istovremeno, pisao i komponirao glazbu za druge projekte.
Od ranije dobi, Kristian bio je zadivljen tehnologijom te mogućnosti kombiniranja umjetnosti s tehnološkim dostignućima. U 2008. godini, kupio je svoj prvi profesionalni fotoaparat i tako započeo svoje istraživanje čudnovatog svijeta fotografije. Zadivljenost tehnologijom uveliko je utjecala na smjer njegovog fotografskog izražavanja što se može primijetiti u njegovom dosadašnjem stvaranju. U želji pojačanja vizualnog efekta radi postizanja određene atmosferičnosti, Macinić pridaje puno pažnje k post- produkciji fotografija, što se danas poznaje kao Photoshop.
Pitali smo Macinića nekoliko pitanja kako bi njega i njegovo umjetničko stvaranje približili čitateljima Barkuna.
Fotograf i glazbenik. Moglo bi se reći da vodiš posve umjetnički život. Kad bi se trebao opredijeliti između vizualne i akustične umjetnosti, koju bi odabrao? Zašto?
«Odma triki question! Obje su nastale kao potreba za kreativnim izražavanjem samoga sebe. Glazba je moja prva ljubav pošto sviram već 15 godina i došao sam u fazu gdje uživam u komponiranju glazbe bez nekakvih opterećenja što mi ranoj fazi mojeg stvaralaštva predstavljalo jeko mukotrpan proces.
Fotografija je meditacija. Ona ti daje mogućnost za istraživanje i najdaljih kutaka svoje kreativnosti i jako je samostalna kao proces. Dok kod benda ovisiš od 5-6 ljudi koji će tog dana kad sviraš biti dobre ili loše volje. Kod fotografije ne ovisiš o nikome, samo ti, fotoaparat i cijeli svijet ispred tebe.
Glazba je direktnija. Ona te odmah ponese. Na koncertima imaš direktan feedback od publike koja stoji ispred tebe i to je čisti adrenalin. Dok kod fotografije feedback ljudi je nešto staloženiji i manje direktan ali svejedno ima svoje čari.»
Kako se stvaraju tvoje umjetničke ideje?
«Ideja je iskra. Ideja je ludost. Ideja je rad. Ideja je upornost. Ideja je disciplina. Ideja je hrabrost. Ideja je adrenalin. Ideja je melankonija. Ideja je biti neshvaćen. Ideja je nešto što te nitko ne može naučiti.»
Koji dio dana, te koji period godine smatraš najpogodnijim za stvaranjem novih djela? Zašto?
«Noć. Moje vrijeme. Tišina. Mir. Nigdje nikoga. To je doba dana koje posvećujem sebi i koje me najviše inspirira. Oduvijek sam volio ostajati do kasna budan sam sa sobom i vidjeti kamo će me kreativnost večeras odvesti.»
Tko je tvoja najveća inspiracija?
«Moja najveća inspiracija je melankonija. Ne bi htio da me ljudi krivo shvate. Nikad nisam bio depresivan štoviše oni koji me poznaju znaju da sam dosta vedar i optimist, imam predivnu kćerkicu i ženu i stvarno sam sretan čovjek, ali skoro sve moje kreativno dolazi iz jednog trenutka u kojem osjetim taj tmuran oblak iznad glave i odjednom imam potrebu taj isti osjećaj preoblikovati u fotografiju ili stih. Kada to radim volim muzikom popratiti stvaralački proces. Najčešće koristim glazbu koja će me u tom stanju zadržati što duže i dati mi još mrvicu inspiracije. Najbolji prijatelji u tim trenutcima su Massive Attack, Portished, Nick Drake, Radiohead, A Perfect Circle, Azam Ali..itd.»
Upoznali smo se s tvojom tendencijom prikazivanja tamne strane realnosti. Interesira nas jeli to tvoj jedini smjer vizualnog stvaranja ili postoje i drugi?
«Ne, to je moj brend. Tamna strana! Ja i kad stvaram glazbu imam tendenciju da bude malo tamnije boje. To mi najbolje leži i oduvijek ima tendenciju gledanja svijeta s tamne strane. Moja teorija je recimo da dobra pjesma ne može nego nastati iz patnje, tuge ili nekog sličnog osjećaja. Ne mora biti to trenutna patnja nego čisto povratak u trenutak kad si se tako osjećao, a siguran sam da svatko ih ima par u životu. Ali to sam ja, sigurno postoji netko tko inspiraciju može izvući iz lijepog sunčanog dana ili zelene trave koja se vijori na vjetru. Ali ja sam oduvijek fasciniran onom intrigantnijom, tamnom stranom . Naravno da postoji i normalniji «JA». Kad se bavim stvarima koje su zemaljske pokušavam odvojiti umjetnost i posao jer ne bi drugačije funkcioniralo.»
Koje motive voliš posebne istaknuti?
«Pa često u fotografijama volim ljudima prezentirati mjesta i motive koje su njima poznate, ali kroz moje oči tako da ljudima opet bude poznato ali da vide svijet iz drugačije perspektive. A inače ako baš moram istaknuti nekakve konkretne motive u fotografiji moj fetiš u lutke.»
Jesu li ti zanimljiviji ljudi, stvari ili prostori?
«Jedan je poznati fotograf jednom rekao «tek kad uperiš aparat u ljude počinješ se baviti fotografijom» pa je to i moje mišljenje. Iako i neke arhitekture i malo posebnije stvari imaju svoje čari pri tome mislim na lutke.»
Što za tebe znači Photoshop?
«Photoshop mi daje neograničenu slobodu izražavanja.»
Koja su tvoja dosadašnja postignuća?
«Sudjelovao sam na nekoliko skupnih te jednoj samostalnoj izložbi u sklopu projekta «356 dana i noći» gdje sam po prvi puta samostalno predstavio svoj dosadašnji Opus. Dobitnik sam mnogih nagrada i priznanja u svojem dosadašnjem fotografskom radu. Dvije godine za redom među finalistima vodnjanskog »Phototourista», pobjednik fotonatječaja «Klickalica» na temu «Svijeća», pohvaljen na rovinjskim «Photodaysima» među 6000 pristiglih radova, finalista natječaja «Fotogiostra 2010», pohvaljen na foto-natječaju «Ponosni istarski dvorci» u Grimaldi 2010, te pobjednik natječaja «Pogled na Istru kroz Barkun».»
Jesi li aktivan u kakvom fotografskom klubu?
«Aktivan sam u Klubu Amaterske Fotografije Sveti Lovreč gdje sam trenutno i predavač na tečaju Photoshopa. Tamo sam od samog osnutka i jako smo raznolika grupica entuzijasta koja uživa u fotografskim druženjima. KAF-ovci rules. I aktivan sam u novom Foto Klubu Poreč koji je tek formiran, ali pokazuje veliki potencijal iz razloga jer se oko njega vrti puno kompetentnih i sposobnih ljudi koji se žele bavit fotografijom.»
Kakvi su tvoji kratkoročni planovi?
«Pa planovi su ti da fotografije preraste u nešto više od hobija i da se njome mogu malo ozbiljnije bavit. Trenutno spremam još jedan tečaj Photoshopa u Rovinju u sklopu udruge «Buka» koji počinje u veljači. Spremam se za nekakve natječaje van hrvatske pa ćemo vidjet kamo će nas voda odnijeti.»
Što bi poručio čitateljima Barkuna koji kao i ti uživaju u fotografskom izražavanju?
«Budite svoji i slikajte ono što volite. Jedino tako možete prenijeti dio sebe na fotografiju. I jedino tako vas drugi mogu prepoznati u njima.» (Sanda Adamić)
