«Kittyina škrinjica blaga» otvorila se prije nekoliko godina i poklonila osjećaje ugode u ljepoti koju krase raznoliki nakiti, djela Nataše Rotar (26). Nakon srednje ekonomske škole, Nataša je upisala smjer predškolskog odgoja u Puli. Završetkom školovanja, Nataša je uspjela odmah pronaći posao, te je slijedio brak, prvo dijete i sad očekuje drugo. Cijelo to vrijeme, Nataša stvarala je i još uvijek stvara mala unikatna djela koja krase prste, ruke, uši i vratove mnogih pripadnica ženskog spola u Poreču i šire.
Kroz nekoliko pitanja, dobili nešto više znanja o njenom radu, nakitu te i o njoj samoj.
Odgajateljica, majka i umjetnica, kako to spajaš?
«Nakit sam počela raditi davno još kad sam bila srednjoškolka tako da sam tu ljubav prema izradi nakita kasnije nastavila razvijati i tijekom studija i te posla odgojiteljice, a naposljetku i sad u ulozi majke i trudnice. Ništa nije teško kad to voliš svim srcem i kad čuješ pozitivne komentare na ono što si sam prstima stvorio. Takvi te komentari potiču da stvaraš i dalje bez obzira na životne uloge-poslove.»
Kako se rodila ljubav prema izradi nakita?
«Ljubav prema izradi nakita postepeno se javljala kad sam kao srednjoškolka rastavljala kupljene komade nakita te ih upotpunjavala prema nekim svojim tadašnjim željama. Onda su to od mene počele tražiti i prijateljice i malo po malo, mic po mic, uz puno volje, ljubavi, želje, eksperimentiranja s materijalima, interneta i tutoriala koje sam tamo mogla naći – tu sam gdje jesam.»
Kada si se i kako odlučila na prodaju?
«Prodaja je došla sama po sebi kad su prijateljice i poznanice vidjele što i kako radim i onda nakon nekoliko nagovaranja te silnih “Napravi i meni”, “Prodaj mi to!”, popustila sam i napravila nakit i njima. Uostalom bez prodaje napravljenog nakita ne bi bila u mogućnosti, kao srednjoškolka i studentica, sama financirati novi, skuplji repromaterijal.»
Jeli kriza utjecala na tvoju prodaju?
«Iskreno ne obazirem se previše na krizu, statistike o prodaji i čega već, nego jednostavno godinama radeći nakit primijetila sam da prodaja, potražnja za određenim komadima nakita raste kako dani postaju topliji i sunčaniji, a zimi lagano stagnira iako je ona još uvijek prisutna. Mislim da to nema nikakve veze s krizom.»
Kako prodaješ? Tko su tvoji kupci?
«Nakit prodajem na raznim manifestacijama, sajmovima, kao što je ovaj festival vjenčanja Tijara 2011 u Poreču ovog vikenda, direktnom prodajom, izlaganjem u jednog porečkoj galeriji, a i Facebook kao društvena mreža na kojoj tipkaju mladi ljudi i oni koji se tako osjećaju je isto tako uvelike pridonijela prodaji. Nakit kupuju razne dobne skupine – majke kupuju djevojčicama vesele i zveckave narukvice s motivima hello kitty, djevojke šarene i zveckave naušnice, gospođe ogrlice i narukvice, tako da nema pravila. Nakit kupuju svi oni koji ga vole nositi, bez obzira na godine.»
Što te inspirira pri stvaranju?
«Ne mogu konkretno odgovoriti što me inspirira. Inspiracija dođe i ode. Ponekad znam danima stvarati, a ponekad inspiracije nemam i onda moj rad stagnira i perlice odmaraju. Ideje ponekad dolaze same od sebe, ali pretežito dok naručujem materijal i kad vidim poštara na vratima s paketićima već imam viziju o tome što i kako bi mogla spariti sa onime što imam doma na zalihi.»
Koje materijale koristiš?
«Koristim zbilja svakakve materijale. Kroz svoje eksperimentalne faze oni su se mijenjali tako da sam kao srednjoškolka pretežito perličarila sa sitnim perlicama i flaksom za pecanje, kroz studij sam pretežito eksperimentirala s fimom, miješanjem boja, onda nakon studija imala sam fazu s drvom, akrilnim bojama gdje sam bojala i lakirala sve što mi se nalazilo na putu. Jedno vrijeme sam čak i intenzivno šivala torbice od recikliranog materijala kojeg sam dobivala od popeglanih vrećica iz supermarketa. Sad trenutno imam fazu s kristalićima i svemogućim blještavim i zveckajućim perlicama i metalnim elementima gdje ih po nahođenju kombiniram i spajam u kreacije zvane naušnice.»
Koje ti je djelo bilo najdraže?
«Najdraža kreacija mi je jedna ogrlica koju sam napravila od fimo mase kao studentica gdje sam ručno izrađivala sitne sitne kuglice, prije toga miješajući boje i dobivajući tonalitete od žute ka tamnoplavoj, bušila ih, pekla, te naposljetku slagala na konac za ribare, silk, udica, ljudi to razno zovu. Ogrlica je duga nekoliko metara i još nitko nije ostao bez komentara kad ju je ugledao na mom vratu.»
Osim nakita, izrađuješ li još kakav modni detalj? Koji?
«Osim nakita gdje se ubrajaju naušnice, narukvice, prstenje, ogrlice izrađujem još i ukosnice za kosu a planiram i na ljeto napraviti nekoliko narukvica za nogu. Nisam tip za nošenje broševa tako da još nisam pokušala i njih izrađivati. A šivam još i prije spomenute torbice od recikliranog materijala koji dobijem peglanjem vrećica iz supermarketa.»
Jesi li prisustvovala pri kakvoj izložbi ili sajmu sa svojim nakitom?
«S nekolicinom cura s foruma “Radionica snova” vrlo često sam znala ponekad osobno a ponekad samo poslavši svoj nakit prisustvovati raznim sajmovima, festivalima. Neki od takvih su: Velesajam Kulture (Zagreb), Istrakon 2007, 2008 i 2009 (Pazin), Galerija “LG”(Pazin), Sferakon 2007 (Zagreb), Terezijana 2007 (Bjelovar), Mala Galerija Gradskog Muzeja (Požega), Špancirfest 2007 (Varaždin), Hand Made Fest 2007 (Pula),
Astrofest 2008 (Višnjan), te Liburnicon.
Osim zarade, što ti donosi izrada nakita?
«Izrada nakita ne donosi preveliku zaradu. To mi je trenutno hobi kojim upotpunjavam kućni budžet. Najviše me veseli komentari cura koje dobijem putem e-maila ili Facebooka, osmjesi na licima onih koji taj nakit vole i nose s ponosom.»
Što bi poručila čitateljicama i čitateljima Barkuna?
«Čitateljima poručujem da se strpe jer trenutno izrađujem samo ženski nakit, a čitateljicama neka posjete moju Facebook stranice Kittyne Škrininjice (http://www.facebook.com/profile.php?id=100000854297732&sk=info) i osobno se uvjere u šarenilo nakita koje stvaram s toliko ljubavi.» (Sanda Adamić)
