Mlada fotografkinja iz lovrečkog fotografskog kluba KAF, Mikela Janko (22) školavala se za ekonomisticu pri Srednjoj školi Mate Balota u Poreču kako bi nastavila u Puli studirajući ekonomiju. Nakon godine dana studiranja, odustala je budući da svoju budućnost nije vidjela u tom polju. Igrom sudbine, ili kako bi ona rekla ironije, nakon nekoliko godina, iako nije veliki obožavatelj knjigovodstva i ekonomije, počela je raditi u knjigovodstvom servisu.
No, ono što je interesantno u njenom životu je njezina ljubav prema fotografiji i fotografskom izražavanju.
«Počelo je još od malenih nogu kad su se dobivali fotoaparati u Dashu. Fascinirala me odmah fotografija. Kad sam odrasla, moji su kupili aparatić na blic. Onda sam fotkala rožice, feštice i druge stvari koji su mi sviđale. Uzela sam taj aparat i na maturalac kojeg smo proveli u Španjolskoj. No, kako je to bio aparatić s filmom, morala sam misliti što ću slikati zbog određenog broja snimaka. Uspjela sam se upisati na faks bez plaćanja. Novac koji je bio namijenjen za upis potrošila na kupnju Sony-evog digitalnog fotoaparata. Slikala sam sve i nisam imala pojma što radim. Samo sam slikala. Sad pogledam te slike, čudim se o svom tadašnjem neznanju. Čačkala sam na netu. Tamo sam našla slike koje su me jednostavno fascinirale. Pala je odluka. Odlučila sam kupiti novi aparat. Htjela sam neki bolji aparat od onog kojeg sam imala. Bacila sam se na ispitivanje putem foruma. Nagovarali su me na kupnju profesionalnog aparata. Odlučila sam se za jednog koji možemo reći da je polu profi. Nakon kupnje, upisala sam tečaj fotografije u Puli u Udruzi Format, te je slijedio niz izložaba pa sam postala i član kluba. Nakon potpisa ugovora s Pixsellom, bacila sam se na reportažnu fotografiju. Treba se isprobati svako područje fotografije. Malo za promjenu.» rekla je Mikela.
Kad smo je pitali o inspiraciji, rekla nam je kako joj se inače ideja vrti po glavi, ide ju ostvariti, te rezultat nije uvijek jednak zamišljenoj ideji jer joj uvijek nešto nedostaje. Reakcije su različite.
«Ono što se meni čini bez veze, drugima je to super, a opet ono što se meni sviđa drugima možda ne. Svatko ima svoje gušte. Nekima ćeš pogoditi. Nekima nećeš. Meni je bitno pobuditi emocije svojim slikama. Želim uvijek postići takvu sliku da tkogod da ju gleda da mu nešto zapadne za oko. Slikam stvarno svašta, ali pretežito to su slike krajolika i vremenskih pojava. Posebno me fasciniraju macro fotografije te slike munja i nevremena. Želja mi je jednog dana otići u Ameriku na lov na tornado. Prilikom projekta ˝365 dana i noći˝ koncentrirala sam se više na sebe i svoju okolinu. Uz sve to, volim jako glazbu, te tako i slikati posebne trenutke prilikom kakvog koncerta. Moje su podosta čudne jer volim kombinirati boje. Želim da slika bude šarena, ali uvijek se posebno ističe jedna boja. » rekla je.
Nakon uspješne izložbe ˝365 dana i noći˝ upitali smo Mikelu kakvi su njeni budući planovi te što bi poručila mladim fotografima.
«Nemam sad neki određeni plan. Važno mi je samo da fotkam. Želim naučiti što više kako bi došlo do pozitivnog pomaka. Spremna sam na nove angažmane u kojima mogu iskusiti nešto novo. Poručujem novim fotografima da nauče koristiti svoj fotoaparat, da čitaju puno literature koja se lako može pronaći i na netu te neka slikaju što više.» poručila je Mikela Janko, mlada fotografkinja u stadiju stalnog razvijanja novih sposobnosti u polju fotografskog izražavanja. (Sanda Adamić)
