Franc Luznik je sigurno jedan od najstarijih umjetnika na području Istre. Iako mu je 87 godina pun je života i ne odustaje od svoje ljubavi – skulpture. Bogato iskustvo i velik opus je ono čime se ovaj umjetnik može pohvaliti.
Uglavnom izrađuje ljudske figure i lica. Izvrsno zna u skulpturu unijeti život i emocije. Figure koje čuva u svom domu prikazuju žalost, zamišljenost, očekivanje, strah i nadanje.
Franc Luznik rodio se 1924. u Zadlaz Žapču u Sloveniji. U mirovinu odlazi kao vojno lice bivše vojske, nakon čega se 1978. godine počinje baviti kiparstvom. Tada je sa suprugom Anom živio u Karlovcu.
„Bili smo u Makarskoj na odmoru, a meni se jako svidjela jedna skulptura maske koju sam htjela kupiti. Franc je rekao da ne kupujem, da će on napraviti bolju. I to je napravio iz inata. Prvi Francov rad je imao lice pravog čovjeka, to nije bila skulptura. Tako je sve počelo.“ ispričala je Francova supruga Ana.
U Karlovcu je živio do 1982. godine kada se doseljava u Pulu gdje i sada živi. Samouk je umjetnik. Sudjelovao je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Član je Udruženja likovnih amatera Karlovca (ULAK) i Udruženja likovnih i književnih stvaralaca Pule (ULIKS). Sudionik je Zimske likovne kolonije u Karlovcu, Karlovačke likovne jeseni te Radničkog kulturnog stvaralaštva Hrvatske. Uvršten je u monografiju Sto hrvatskih slikara i kipara amatera.
Za svoj rad nagrađen je na Karlovačkoj likovnoj jeseni i Smotri likovnog stvaralaštva radnika Zagreba s više priznanja i diploma.
„Do sada imam gotovih 640 skulptura. Oko 200 sam ih poklonio, nešto prodao, a nešto mjenjao za slike. Radim za svoje zadovoljstvo.“ rekao nam je Luznik. „Uvijek radim od proljeća do jeseni kada je toplije vrijeme. I uvijek radim pod svojom maslinom u Peroju.“
Luznik u svojem radu najčešće preferira drvo crnog i bijelog jasena, javor, lipu i maslinu. Radi samo s drvom, a na pitanje ima li najdražu skulpturu odgovara da ih sve jednako voli.
„Mladim umjetnicima bi poručio da se odluče koja im tehnika najviše odgovara da rade na toj tehnici i da rade na sebi. Da bi čovjek uspio u nečemu potrebno je biti uporan.“ kaže Luznik. (Barkun)
