Puljanka Eva Rotar (20) je oduvijek bila okružena umjetnošću te od malih nogu posjećivala likovne izložbe. Već u 4. razredu osnovne škole odlučila je upisati Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, što je, svojedobno, i učinila. Upisala je smjer za grafički dizajn. Kako sama govori, razdoblje školovanja ostalo joj je u lijepom sjećanju budući da je imala priliku raditi na svojim vještinama te tako otkriti što je zbilja zanima u životu.
Bilo bi logično da je Eva Rotar nakon srednje upisala studij vezan uz dizajn, no upisala je studij jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zbog svog širokog kruga interesa, u kojem veliku ulogu ima upravo upoznavanje sa stranim jezicima. Kao i svaki vrijedan student, Eva posvetila se fakultetu, no, u budućnosti planira se i dalje razvijati u polju umjetnosti.
Pitali smo Evu nekoliko pitanja kako bi čitatelje Barkuna upoznali s njenom ličnosti i dosadašnjim djelima.
U koju skupinu umjetnika biste najradije sebe uklopili?
«Zbilja samu sebe ne bih mogla svrstati pod atribut ”umjetnik”. I sama smatram da dosta onoga što se danas predstavlja kao umjetnost, to uopće nije. To me ponekad i ljuti – kada vidim što sve prolazi pod umjetnost. smatram da je moja umjetnička strana još nedovoljno razvijena da bih se svrstavala pod ikakvu skupinu. Mogu samo reći da me stvaranje ispunjava, da mogu satima slikati i crtati, da se trudim svakoga dana unaprjeđivati kvalitetu svojih fotografija i drugih djela. Nastojim se što manje oslanjati na ono nešto, zvano inspiracija. Nema toga. Sve je to spoj znanja: teorije i prakse i vječiti rad, vječito učenje, stremljenje k boljem.»
Koji su elementi okoline što Vas najčešće inspiriraju?
«Najviše od svega volim hvatati meni lijepe trenutke i motive, kada se osjećam ugodno i sretno. Onda hvatam okolinu oko sebe, gledam ju jednim posebnim okom. Objektivom fotoaparata želim otkriti i zabilježiti ljepotu oko sebe. I to onako kako samo ja to vidim. U tome je ljepota. Hvataš ono što ti zamijetiš, ono što netko drugi možda ne bi. Fotografija pruža zbilja neograničene mogućnosti.»
Što želite posebno istaknuti svojim djelima?
«Bilježim trenutke vremena i prostora u kojem živim i u kojima vidim potencijal da iz njih nastane nešto novo.»
Koji su Vam motivi posebno dragi?
«Očarava me arhitektura grada, ambijent, ljudi, ali i fragmenti svega toga. Moram reći da još uvijek vrlo sramežljivo pristupam fotografiranju prolaznika na ulici i sl. No, radim na tome. Često me se može vidjeti kako nosim fotoaparat sa sobom, makar ne imala neki poseban plan što ću fotografirati. Najdraže su mi takve spontane fotografije, nastale u trenutku, bez puno razmišljanja o kadru, kompoziciji, svijetlu i sl.»
U kojim trenucima možete doći do najboljih ostvarenja?
«Zbilja nema pravila. To može biti i kada sam potpuno opuštena, ali i kada sam u gužvi i žurbi.»
Jeste li dosad dobila kakvo priznanje za svoja djela?
«Nisam dobila priznanje jer ga još ni ne tražim. Kao što sam rekla, ima još puno posla oko te ”moje umjetnosti”, a, nažalost ili na sreću, nisam takav tip osobe koji se pošto poto želi eksponirati. Zbilja mislim da moram još puno raditi na tome da dođem do kvalitete do kakve znam da mogu doći.»
Ukoliko se ne varam, majka Vam je također umjetnica. Koliko je ona utjecala na Vaš rast u polju umjetnosti?
«To što sam, dok sam odrastala, bila okružena umjetnošću sigurno je imalo velikog utjecaja na mene.»
Koji je Vaš omiljeni autor?
«Henry de Toulouse- Lautrec. Nije fotograf, već slikar i grafičar.»
Što želite postati u skoroj budućnosti?
«Ono što je sada glavno jest diplomirati, a daljnji planovi će se formirati usput.»
Jeli stvarno upitan atribut umjetnika kod Puljanke Eve Rotar, procijenite prema priloženim slikama i pošaljite nam svoje komentare. (Sanda Adamić)
