Viša medicinska sestra u mirovini Jagoda Jovović (60), rođena u Zagrebu, već godinama živi u Vrsaru i prikazuje svoj aktivan duh kroz svoja umjetnička djela.
Jagodin otac bavio se umjetničkom keramikom te je imao svoju malu radnu sobicu čija su vrata bila ispunjena lokotima, no, za Jagodu to nije bila prepreka, jer kako sama kaže, nema lokota kojeg ona ne bi otvorila. Prikazala je roditeljima svoju želju učenju te ju je otac poslao na edukaciju. Upisala je tečaj na kojem se opredjelila za slikarstvo. Nije ju interesirao uvod, htjela je preći odmah na ulje. Njezine želje bile su ispunjene. Na tečaju nije puno prošlo da su Jagoda i njene kolege dobili tematski rad. To je bio njen prvi rad gdje joj je voditeljica savjetovala da koristi više sjene za što je trebalo koristiti sivu boju u više nijansa, ali joj to nitko nije objasnio kako postići. Uskoro su ju ti sati poduke počeli zamarati jer nitko ju nije podučavao već bi voditeljica sjedila sa strane i promatrala dok bi ona i ostali slikali. Tada je odlučila učiti sama i opskrbila se stručnom literaturom vezanom za slikarstvo. Kako se učila, kako je radila i iskustveno rasla, počela je koristiti nove zanimljive materijale poput borove kore i kamenčića. Njezina znatiželja i stalna aktivnost dovele su ju do mogućnosti dijeljenja svojih spoznaja i usvojenih znanja s drugima. U suradnji s udrugom SRCE, radila je s djecom s posebnim potrebama od čega je kasnije nastala aukcija slika, a nedavno vodila je tečaj za decoupage tehniku u sklopu projekta Gradske knjižnice Poreč ˝Dam-daš˝.
«Imali smo pet susreta po dva sata. Vrijeme se gotovo nije osjetilo. Bilo im je posebno i drago što nešto svoji rukama rade. Svaka je napravila nešto svoje i svaki je rad bio jedinstven. Fantastično je što se može učiniti s decoupageom.» ispričala nam je o svom iskustvu vođenja tečaja za projekt ˝Dam-daš˝.
Dosad, Jagoda je načinila pedesetak djela u kojima se prikazuje pejzaž, mrtva priroda i cvijeće. Većinom su to slike načinjene s namjerom poklona za određenu osobu. Za Jagodu je najveće bogatstvo kada njeno djelo zauzme mjesto u nečijem srcu. Najviše koristi crvenu, zelenu i plavu boju. Crvena je boja kojom izražava veselje, život i ljubav, zelena je boja koja ju podsjeća na slobodu i prirodu, a s plavom ulazi o doticaj s morem, rijekama i jezerima što joj daje poseban mir. Najdraža joj je tehnika «sfumato» kroz koju prikazuje planine u magli što joj daje poseban doživljaj.
«Jako sam zadovoljna kad je djelo napravljeno. Kad radim sva sam u tome. Bitno mi je da sam ja zadovoljna. Imam kritičara sa strane koji mi daje savjete, svog muža, a kćer si je postavila moje slike po gotovo cijeloj kući. Slikam kad mi dođe. Druge mi aktivnosti uzimaju puno vremena. Volim se držati sportski aktivnom dok mogu. Kad više neću moći, svoje ću vrijeme više posvetiti slikarstvu.» rekla je Jagoda Jovović i poručila sljedeće čitateljima Barkuna: «Pokušajte se izraziti u bilo kojem pogledu, bez obzira na mišljenja sa strane, bez obzira na to što se napravi. To treba biti vaše osobno zadovoljstvo.»
Ukoliko ste zainteresirani za uspostavu kontakta s Jagodom Jovović može ju kontaktirati putem e-mail adrese: branko.jovovic@pu.t-com.hr. (Sanda Adamić)
