Pula: Iza pivopija ostali samo pivski čepovi

Već godinama promatram „pivopije“ oko gotovo svih prodavaonica namirnicama koje nikakvi zakoni, praznici, nevere i bolesti ne mogu spriječiti da u ranim jutarnjim satima, odmah po otvaranju prodavaonice, pohrle po neizostavnu „terapiju“ – pivo. I tako svaki dan i čitav dan – do zatvaranja. Većinom su to ljudi bez zaposlenja, poneki penzić, najčešće samci, podstanari, čak i beskućnici. Ima među njima i „stranih državljana na privremenom radu“. Većinom gladuju i jedini „obrok“ im je pivo. Neki ih angažiraju kao „jeftinu radnu snagu ispred samoposluge“ (za pivo, sendvič i kutiju cigareta). Ponekad navrati rajonski policajac da ih opomene i kaže da se ne smiju tu okupljati. Nikad se nije pojavio netko iz socijalne službe, grada ili neke druge službe. Najčešće ih smatraju najnižim slojem društva koji nije vrijedan pažnje. Malo nas je koji u prolazu s njima izmijenimo pokoju riječ, priupitamo: -Kako je?

Nitko ih ne broji, nitko ne zapisuje i nitko neće ni znati da je ovih dana orkanske bure i sibirske hladnoće netko izostao. A danas nema nikoga. Iza njih su samo „pivski čepovi“, piše čitateljica.