ZAGREB - U petak, 6. lipnja 2008., prije podne u zagrebačkoj Policijskoj postaji Centar po izvanredno hitnome postupku suspendiran je dugogodišnji policijski inspektor Josip Gašparac. Smjesta je morao predati policijsku značku, službeni revolver i napustiti radni prostor. Pismeno obrazloženje suspenzije još nije primio, vjerojatno će mu biti upućeno poštom, ali usmeno mu je rečeno da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak “zbog teže povrede radne discipline i nedoličnog ponašanja u službi i izvan službe”.

Formulacija je uobičajeno općenita i može značiti svašta i ništa, ali Gašparac i bez detaljnijeg obrazloženja sasvim točno znade zašto je suspendiran: on je u ponedjeljak, 2. lipnja, napisao županijskom državnom odvjetniku u Zagrebu kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića Thompsona zbog osnovane sumnje da je na koncertu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 30. svibnja 2008. “počinio kazneno djelo rasne i druge diskriminacije opisano u čl. 174. st. 1. i 3, na štetu RH i njenih građana te nacionalnih manjina”. Prijava se osim na Thompsona odnosi i na “nepoznate počinitelje” koji su “pod osnovanom sumnjom” da su na istom koncertu skrivili “kazneno djelo povrede ugleda Republike Hrvatske, opisano u čl. 154. KZ”. U sažetom obrazloženju, među ostalim, stoji da su neki tekstovi izvedenih pjesama na koncertu “kod većeg broja posjetitelja izazvali porive... kojima se prema drugim nacionalnim manjinama iskazuje mržnja s pozivima na ubojstvo”. Kao dokazi navode se snimci objavljeni u većem broju medija.

U skladu s propisanom procedurom, inspektor Gašparac prethodno je obavijestio svog neposrednog nadređenog da će napisati takvu prijavu, a zatim je po nalogu načelnika svoje postaje obavio konzultacije sa zamjenicom državnog odvjetnika i, uz potpis svog neposredno nadređenog službenika, uputio Policijskoj postaji Črnomerec zahtjev da se osumnjičenom Marku Perkoviću Thompsonu uruči službeni poziv da dođe na obavijesni razgovor u četvrtak, 5. lipnja, u 9 sati. Već u kasnijim poslijepodnevnim satima u ponedjeljak, 2. lipnja, iz PP Črnomerec u PP Centar inspektoru Gašparcu stigla je obavijest da poziv za obavijesni razgovor osumnjičenom Marku Perkoviću nije uručen jer ga prilikom pokušaja uručenja nije bilo kod kuće na njegovoj adresi u Vrhovcu 225 a, Zagreb.

Inspektor Gašparac očekivao je da će se, u skladu s propisima, ubrzo ponoviti pokušaj uručenja i da će poziv biti dostavljen, ali sutradan ujutro, kad je došao na posao, saznao je da je cijeli postupak obustavljen. U ponedjeljak oko 21 sat u PP Črnomerec javljeno je “da su prestali neposredni razlozi, pa poziv za obavijesni razgovor Marku Perkoviću Thompsonu ne treba uručiti”. Takav je nalog navodno inicirao zamjenik načelnika PU Zagreb koji se, također navodno, vrlo ljutito izražavao o kaznenoj prijavi protiv Perkovića, o inicijatoru prijave i o dvojici njegovih pretpostavljenih koji ga u tome nisu spriječili.

U utorak, 3. lipnja, inspektor Gašparac bio je cijeli dan zauzet kriminalističkom obradom osumnjičenika za nasilničko ponašanje nad gospođom Koritnik, javnom pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova. Obradu je provodila grupa za krvne delikte i opću sigurnost PP Centar, kojoj je Gašparac šef. Postupak je završen tek uvečer oko 20 sati, kad je glavni osumnjičenik prepraćen u istražni zatvor Županijskog suda. Tijekom cijelog tog dana inspektoru Gašparcu ništa nije službeno rečeno o obustavi postupka po njegovoj kaznenoj prijavi protiv Marka Perkovića, ali je vrlo dobro osjećao promjenu u držanju njegovih pretpostavljenih prema njemu. Kao da ga je okružio nevidljivi zid neprobojne hladnoće. U toj nelagodnoj atmosferi u srijedu, 4. lipnja, održan je odjelni jutarnji kolegij u PP Centar. Gašparcu ni tom prilikom ništa nije rečeno o njegovoj kaznenoj prijavi protiv Marka Perkovića ni o obustavi postupka, ali je bio izvrgnut neuobičajenim pitanjima: što je to prethodnog dana nakon radnog vremena radio u uredu, zašto je radio prekovremeno, zašto mu je trebalo službeno vozilo itd. Iznerviranom, pri kraju sastanka “pukao mu je film” i svom je neposrednom šefu uzbuđeno rekao da ako se sutradan, u četvrtak u 9 sati, Marko Perković Thompson kod njega ne pojavi na obavijesnom razgovoru - “ja, inspektor Gašparac, podnijet ću kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba koje su protivno zakonom propisanoj proceduri obustavile postupak na temelju moje po zakonu podnesene kaznene prijave protiv rečenog glazbenika”. Tim riječima Gašparac je u uzbuđenom stanju napustio sastanak i otišao na svoje radno mjesto, prilično se brzo smirio i nastavio obavljati svoj redoviti posao.

Tog dana više se ništa nije događalo u vezi s kaznenom prijavom protiv Thompsona, koji se, naravno, sljedećeg dana, u četvrtak u 9 sati, nije pojavio na obavijesnom razgovoru. Nekako baš u to vrijeme Gašparca je pozvao načelnik Policijske postaje Centar i poveo ga u susjednu zgradu u Odsjek za zakonitost postupanja Policijske uprave Zagreb. Tu je Gašparac zamoljen da detaljno ispriča sve što je radio od ponedjeljka, 2. lipnja ujutro, kad je najavio da će pisati kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića, pa sve do četvrtka, 5. lipnja, kad je pozvan u Odsjek za zakonitost postupanja: s kim se sastajao, što je s kime razgovarao, tko mu je što rekao itd. Nakon jednosatnog Gašparčeva detaljnog iskaza rečeno mu je da se protiv njega pokreće disciplinski postupak i ponuđeno mu je da napiše izjavu. On je samo napisao da nema što izjaviti i usmeno dodao da dotadašnji razgovor drži neformalnim i da će dalje odgovarati samo u prisutnosti odvjetnika, što mu je, naravno, odobreno. Mirno se vratio na svoj posao, koji je uredno obavljao sve do petka, 6. lipnja, kad je oko 9.30 sati hitno pozvan u ured načelnika Policijske postaje Centar, gdje mu je bez daljnjih objašnjenja priopćeno da je suspendiran, da mora predati značku i službeni revolver, da se odmah udaljuje s radnog mjesta i da mu je do daljnjega zabranjen pristup u zgradu PP Centar.

Tog istog petka u kasno poslijepodne telefonski me nazvao inspektor Gašparac. Zamolio me da se vidimo i dogovorili smo sastanak u subotu oko podne u mojem uredu. Te subote, 7. lipnja, u podnevnim satima razgovarali smo nešto manje od dva sata. Gašparac mi je podrobno opisao sve što mu se događalo u radnome tjednu od 2. do 6. lipnja, pokazao mi relevantnu dokumentaciju i uvjerio me da mu je postupak bio profesionalno korektan, zasnivan na zakonu i zakonski propisanoj proceduri. Obećao sam da ću mu pomoći da bude primljen na razgovor kod najviših predstavnika vlasti i da ću uz njegovu suglasnost nastojati da o cijelome slučaju bude obaviještena i javnost, što ovim tekstom, pisanim u rano jutro u utorak, 10. lipnja, i činim.

U međuvremenu, Gašparac mi je javio da je već razgovarao s dvoje nadležnih ljudi iz hrvatske Vlade i da će ga danas, u srijedu, primiti predsjednik Republike Hrvatske. Držim da ovaj slučaj, u svoj svojoj kompleksnosti, svim nadležnim državnim tijelima i pred cijelu javnost postavlja bitna pitanja o funkcioniranju pravne države i pruža mogućnost da se neke od njenih boleština počnu uklanjati. U toj raspravi, naravno, osobama i institucijama koje su pokrenule postupak protiv inspektora Gašparca također mora biti pružena mogućnost, a mora im biti i obveza, da svoja viđenja i argumente iznesu pred javnost.

Što se tiče mojih osobnih motiva za ovaj tekst, mislim da su sasvim jasni svima koji iole poznaju moju dugogodišnju javnu djelatnost u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjoj Hrvatskoj. Dodajem samo fusnotu: nedavno sam desetak dana proveo u Berlinu, u vrijeme kad su tamošnje novine donijele nekoliko tekstova o neprilikama oko zakazanog koncerta Marka Perkovića u Stuttgartu. Nekoliko sugovornika pitalo me kako je moguće da su takvi koncerti dopušteni u Hrvatskoj, s tekstovima pjesama koje počinju pozdravom “Za dom - spremni”, što njima, Nijemcima, zvuči kao da im netko s pozornice klikne “Heil Hitler!”, a masa iz dvorane uzdignutom im desnicom odgovara “Heil!”. Objašnjavao sam da djeca koja u Hrvatskoj zaista nešto slično čine i ne znaju što taj “Za dom - spremni” zapravo znači, vjerojatno drže kako je to samo ljupki domoljubni pozdrav. Možda su od djedova čuli da su u davno doba, tijekom četiri ratne godine, tim pozdravom svakog jutra u školi morali dočekivati nastavnike, dok u današnjim hrvatskim školama nitko toj našoj djeci nije dovoljno objasnio da su tijekom te iste četiri ratne godine, neke tadašnje ustaške postrojbe tim istim pozdravom polazile u pohode na lička, kordunska, istočnohercegovačka i srednjobosanska sela, gdje su puškama i noževima ubijale djecu, njihove sestre, braću, majke, očeve, djedove i bake.

Pri­je ovog slu­ča­ja ja sam Jo­si­pa Gašpar­ca vi­dio sve­ga dva pu­ta, pri­je tri go­di­ne. Pr­vi put, kad me je prekršaj­no pri­ja­vio jer sam mu u mo­jem sta­nu na­kon iste­ka odre­đe­nog ro­ka pre­dao moj ne­pri­ja­vlje­ni re­vol­ver 7,65 mm, zbog če­ga sam bio ka­žnjen s a 300 kn. I drugi put, nekoliko dana kasnije kad me je pozvao na kavu u kafić "Buldog" u Bogovićevoj ulici, gdje me je neslužbeno pitao o oružju predanom Židovskoj općini Zagreb poslije podmetnute eksplozije 1991. godine. Zatim smo nastavili nevezani dvosatni razgovor o svemu i svačemu, koji mi je bio vrlo zanimljiv, jer sam nakon pedesetak pročitanih krimi-roman prvi put "uživo" upoznavao jednog vrlo bistrog i obrazovanog policijskog inspektora. Imao sam osjećaj da razgovaram s korektnim profesionalcem, što mi se potvrdilo i kasnije, kad sam posredno čuo i druga dobra mišljenja o Josipu Gašparcu. Gru­pa istra­ži­te­lja u PP Cen­tar, ko­joj je on vo­đa, tri go­di­ne uza­sto­pce do­bi­la je ma­ksi­mal­no po­zi­ti­vne go­dišnje ocje­ne "odli­čan", napisao je Slavko Goldstein za Jutarnji list.

Komentari (19)

Da bi ostavili komentar morate se registrirati.
Ukoliko ste registrirani upišite svoje korisničko ime i lozinku.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved