Djeca, mladi plodovi ljudske rase koji su nježne prirode u laganom rastu, dolaze u sve veći doticaj s Internetom. Moramo se suočiti s time kako to više nije naše vrijeme kad su se djeca okupljala u parkovima, već se ona danas nalaze ispred kompjutera, kako radi kojekakvih igrica, tako i radi druženja putem svjetske globalne mreže s kojim dolaze u doticaj sa svojim vršnjacima, a i ne samo s njima.

Internet je svijet koji je otvoren svima, i dobrim i lošim ljudima, s dobrim i lošim namjerama koje krhko biće poput djeteta ne može prepoznati. Nekoć je postojala mala briga o tome kako dijete može na cesti susresti stranca loših navika i namjera. Onda su postojale dvije vrste savjeta koja su pomalo i bunila da mlada srca. S jedne strane bio je edukacijski savjet: «Zlato, moraš uvijek pozdraviti starije osobe na ulici.». S druge strane postojao je savjet opreza: «Zlato, nemoj nikad, ali nikad, pričati sa strancem na ulici. Štoviše, ako ti ponudi nešto, kakav bombon ili čokoladicu, nemoj uzeti. Znaš možda je neki otrov unutra.». I to jadno zbunjeno dijete nije znalo što učiniti u susretu s ljudima na cesti. Kako ne bi pogriješilo, spustilo bi glavu i nastavilo svoje kretanje kao da nikoga nema.

Strah se danas i smanjio jer su djeca više-manje kod kuće. Stigao je Internet. No, roditelji niti ne razmišljaju previše o stvarnoj opasnosti koje dijete može susresti prilikom ulaska na koju web stranicu. Na Internetu se teško uspostavljaju pravila ponašanja što šteti sigurnosti i velikih i mali korisnika. Sadržaji se vrlo jednostavno objavljuju, bez prepreka. Laka dostižnost podataka vrlo je pohvalna jer djeca danas imaju visok broj zanimljivosti koje mogu saznati zahvaljujući spomenutom svijetu informacija. Naravno, tu ima i loših sadržaja.  Oni se mogu zabraniti, ali dok ta zabrana zavlada, mnoge oči su već imale priliku pogledati te sadržaje. Jednom kad se nešto objavi na Internetu to zauvijek ostaje negdje u virtualnom svijetu. Moramo biti jako oprezni glede slika i snimaka koje stavljamo na Internet jer bi se ona mogla zlouporabiti od neke treće osobe, nama posve nepoznate.

Osim toga, putem raznih socijalnih stranica, djeca, ponekad, postaju žrtve odraslih zlonamjernika koji se predstavljaju s krivim osobnim podacima kako bi djeca imala osjećaj da komuniciraju sa svojim vršnjacima, te znaju postajati žrtve dječje pornografije. Za takvu vrstu kriminalnog iskorištavanja djece postoji Kazneni zakon za posjedovanje, proizvodnju, nuđenje, distribuciju i pribavljanje sadržaja koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece, kojim se kriminalce kažnjava boravkom u zatvoru od jedne do deset godina. No, kako bi se došlo do takvih kažnjavanja, potrebna su dugotrajna istraživanja. Prema podacima koje MUP iznosi, pretpostavlja se da u svijetu postoji 100 000 internet stranica s prikazima seksualnog zlostavljanja djece. Zatim, daljnje statistike govore kako je jedno od petero djece, koje je došlo u doticaj s Internetom,  dobilo kakvu nepoželjnu  ponudu  seksualne naravi. Takve ponude proizađu kad dijete koristi razne aplikacije u kojima se izmjenjuje elektronska pošta ili prilikom igranja virtualnih igrica putem kojih zlostavljači prikupljaju naklonjenost mladih korisnika predstavljajući sebe kao prijateljske osobe i upoznavajući polako navike svojih žrtava. Zlostavljači znaju zahtijevati sliku ili snimku gdje će dijete prikazati svoju golu prirodu ili će ih ponekad pozvati i na susret u kojem će zlostavljač u potpunosti oduzeti djetinjstvo toj mladoj osobi.

Prilikom prikupljanja takvih vrsta informacija, roditelji često preuzimaju teške mjere i brane djeci opći pristup k Internetu. Što opet nije rješenje jer će dijete otići kod prijatelja ili susjeda i potajno učiniti ono čega se roditelji upravo boje. Najbolje je rješenje konstruktivan razgovor s djetetom o problemu koji postoji svugdje u svijetu, te dati mu naznake opreznog ponašanja. Treba objasniti kako na Internetu postoje ljudi koji se lažno predstavljaju kako bi učinila nešto loše jer su takve osobe, te da ne smiju davati svoje osobne podatke, kao što su ime, adresa, škola i slično, jer bi ih takvi ljudi mogli zlouporabit.

Ukoliko sumnjamo u neku ozbiljniju situaciju, moramo se obratiti stručnjaku, policiji putem telefona, elektroničnom poštom ili osobnim dolaskom u policijsku postaju, ili državnom odvjetništvu. Djeca su tu kako bi se mi brinuli o njima i pružali im što veću sigurnost prilikom odrastanja. (Sanda Adamić)

Da bi ostavili komentar morate se registrirati.
Ukoliko ste registrirani upišite svoje korisničko ime i lozinku.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved